Bebini dozivljaji u velikom svijetu

< travanj, 2006  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Nista pametno, ja sam jos jako mala... smislit cu nesto s vremenom. :)



Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Internet Monitor

26.04.2006., srijeda

Imam dvije godine!




Danas sam navršila dvije godine!

Već sam velika i, kako mama kaže, najljepša, najbolja i najpametnija curica na svijetu. Imam mamu, tatu i seku, koju sam dobila tjedan dana prije rođendana. Znam hodati, trčati, skakati, marširati i plesati. Znam pjevati i pljeskati sama sebi. Znam crtati i modelirati plastelinom. Znam pričati na dva jezika, koje povremeno kombiniram. Puno putujem i već sam bila u jedanaest (ili dvanaest, moram zamoliti mamu da točno izbroji, pa ću vam napisati) zemalja na dva kontinenta. Znam brojati, ali ne velike brojeve, nego samo skroz male. Znam razlikovati nekoliko slova. Obožavam čitati slikovnice i igrati se mobitelima. Volim Teletubbiese, a najdraža mi je Po. Od svih igračaka koje imam, a imam ih hrpu, najviše volim svoju lutku Miu, medu (Meno) i praščića (Patit), s kojima spavam. Svaki dan se vozim po stanu na svom kamionu i glasno trubim, volim se kupati, a posebno volim kad dobijem puno pjene u kadu i onda se igram ribicama, patkicama i kanticama. Volim svirati na ksilofonu i ići u shopping, pogotovo ako mama namjerava kupiti nešto za mene.

Evo, to je ukratko to, iako bih mogla pisati cijele romane. Nadam se da će mama ili tata uskoro naći više vremena za moj blog, pa ćete moći češće čitati kaj radim. A do tada, sretan mi drugi rođendan!



- 21:30 - Komentari (6) - Isprintaj - #

22.04.2006., subota

Dobila sam seku!

Da, da, dobro ste procitali. Prije tri dana postala sam "the BIG sister". Moja mala sekica se rodila malo prije mog drugog rodjendana, jako je lijepa i izgleda kao ja kad sam bila tako mala. Mama i tata su jako sretni i ponosni, a ja sa presretna jer cu uskoro imati drustvo za igru. Ha, dosta pisanja, beba trea novu pelenu. Ajd' bok svima!
- 11:14 - Komentari (1) - Isprintaj - #

23.01.2006., ponedjeljak

A kaj sve pričam?

Danas imam točno godinu dana, osam mjeseci i četiri tjedna. Za tri dana ću navršiti godinu dana i devet mjeseci, a budući da je mama već počela s raznim popisima i listama, ja ću vam napisati što sve znam pričati.


Dakle, najvažnije riječi su
mama
i
tata.

Nadam se da to ne moram objašnjavati.


Zatim
baka
i
dida.

E, tu je situacija već malo kompliciranija. Ne znam za vas, ali ja imam dvije bake i dva dide. Međutim, ja uglavnom mislim na jednu baku i jednog didu, jer su oni jedini baka i dida koji me čuvaju, hrane, maze i paze, koji sa mnom šeću, igraju se, puzaju po podu, trče i sanjkaju se. Druga baka me uzme u ruke uglavnom samo kad me deda slika, a deda ni to, nego bez pitanja sjedne za mamin kompjutor i po njemu rošta kako bi našao moje fotke, dok ja osobno, original od krvi i mesa, trčkaram oko njega i tražim malo pažnje. Tom dedi je očito bitnije da ima moje fotke za pokazati frendovima, jer sam ja ionako premala da bih mogla ispričati da me ne šljivi ni pol posto, a i vjerojatno ih neću nikada ni sresti.


Znam reći i druge riječi koje označavaju stvari ili osobe mom malom srcu jako drage.

Ti sam ja. Možda vam je to zbunjujuće, ali svi mi stalno govore ti si najljepša na svijetu, ti si najdivnija na svijetu, ti si preslatka... i tako sam ja skužila da sam ja ti. Budući da i dalje ima ljudi kojima to nije jasno, uglavnom kad kažem ti pokažem na sebe. Kad nešto silno želim napraviti, na primjer pritisnuti jedan od onih super gumbiju u liftu, kažem ti, ti, ti i lupam se prstićima u prsa.

S druge strane, mama mi obično kaže ja ću ti obuć' kapicu, ja ću ti skinuti cipelice, ja ću ti dati papati, pa sam zaključila da ja znači mama. Malo mi je čudno zbog čega me i mama i drugi ljudi uče da na pitanja tipa tko je najljepši na svijetu, tko je najbolji na svijetu, tko je najpametniji na svijetu odgovorim s ja. Iako je meni moja mama jako lijepa, dobra i pametna, nekako si mislim da to baš i nije najskromniji stav koji postoji. Još mi je čudnije što me uče da pri tome pokažem prstićima na sebe. I tak, prvi impuls mi je da kažem ti, ali uglavnom se ispravim, pa kažem ja, ali da ne bi bilo zabune pokažem na sebe. Tek toliko.

Tita ili cica, ovisno o raspoloženju, je mamina cica, koja je ujedno i moja najbolja prijateljica. Obavezno se družimo prije spavanja, a često i ujutro nakon što se probudimo, tijekom noći ili kad poslijepodne idem spavati.

Mia je ime moje lutke. Ja sam ju nazvala po jednoj bebi koju sam trebala upoznati, ali na žalost nisam, pa kad su me pitali kako da mi se zove lutkica, rekla sam Mia i ona je ostala Mia.

Mi-mi je mica-maca ili, kako vi odrasli kažete, mačka. Mi-mi je i moj ruksak koji nosim u vrtić, a u kojem je obično nešto fino za papati. Maca koja je na mom ruksaku zove se Hello Kitty. Mi-mi je i svaka živa maca koju upoznam, a pogotovo maca s kojom sam se sprijateljila prošli tjedan na skijanju. Ta maca živi u jednom velikom hotelu u Alpama i jako se voli maziti s gostima. Mi-mi je i odgovor na pitanje kako ide mica-maca.

Vau-vau je pas i uopće nema veze da li je nacrtan, fotografiran ili uživo. Svaki pas je super pas. Ponekad se zabunim, pa i za vuka i neke slične životinje kažem vau-vau i nadam se da mi oni to neće zamjeriti. Vau-vau je i odgovor na pitanje kako ide pesek.

Ko-ka je porculanska koka koja sjedi na polici u našoj kuhinji, zatim vunena koka koju sam dobila tijekom predizborne kampanje od jednog kandidata za gradsku skupštinu koji se umiljavao roditeljima dijeleći patuljcima igračke, a i ja sam koka, pogotovo bakina koka, jer me baka tako zove.

Pipi je picek u svakom obliku, ali i ptičica, a često i patkica. Tu i tamo se i guska zaleti među pipi stvorenja. Kao i u prethodnim slučajevima, pipi je odgovor na pitanje kako ide ptičica ili picek.

Znam da vrana ide ga-ga, mali magarac iiii-a, ovčica meeee ili beeee, a kravica muuuu.

Ham-njam je hrana u svim oblicima, a kad sam posebno gladna, odlučnim glasom kažem ham-njam i nedvosmisleno pokažem na sebe. Ponekad dodam i ti.

Ja-eee je moja omiljena klopa. Ja-eee nese ko-ka, pa ja zato jako volim ko-ku.

Ba-ba je voda i piće općenito. Mislim, znam ja reći i voda, ali mi je ba-ba nekako ljepše.

Kapa je kapa. A što ste mislili?!

Duda je duda, a tuta je kahlica.

Dodji, dodji, dodji je kad želim da mi netko dođe, da me digne ili da izađe sa slike. Ako baš jako hoću da netko dođe, onda složim očajnički glas, pružam ručice i mašem prstićima.

Ga-ga je općenita zapovijed koju izdajem kad god nešto želim. Pritom uprem prstićem u željenu stvar kako ne bi bilo nepotrebnih zabuna.


Imam ja i ekipu u vrtiću.

Ro-ko je ime mog omiljenog frenda Rocca.

Lui ili Luissss, ovisno o raspoloženju, je kako zovem Louisa.

Ljulja ili Lulija je Julia.

Una je Una, Noa je Noa i svi drugi su svi drugi.


Postoji i nešto što često koristim i ide otprilike ovako: aaa-puki! Mama i tata još nisu odgonetnuli što to znači, pa neću reći ni vama.

Lula je skraćeno za Schnuller, odnosno u prijevodu duda.

Lulu ponekad kažem kad trebam piškiti. Tako se to kaže na njemačkom. A ponekad kažem tuta.


EDIT: striček Zakaj me u svom komentaru podsjetio da znam i pozdravljati. Pa naravno, ja sam fino odgojena mlada dama!

Kad nekog vidim, obavezno kažem haaaj! a na odlasku kažem pa-pa (uz mahanje ručicom), ponekad baj-baj, a ponekad pošaljem i pusu, uz glasno bok!

Još ne znam reći izvoli i molim, ali zato uvijek zahvalim kad mi netko nešto da. Kažem a-la ili ha-la.

Vidite kako sam ja pristojna!


Sasvim sigurno ima još puno riječi koje znam, ali sam ih zaboravila napisati. Ako se sjetim, dodat ću, a zasad je i ovo dosta. Pusa svima iz Babylanda!
- 09:50 - Komentari (335) - Isprintaj - #

05.10.2005., srijeda

Papanje




Dragi moji, znam da me nije bilo sto godina, što možete zahvaliti prezaposlenošću mojih roditelja, ali ni danas vam neću ostaviti pošteni post.

Naime, moja mama je redovno vodila dnevnik dohrane kad sam počela papati pravu hranu, a na tatin nagovor stavit će ga i na web, da ne bi bilo panike ak' joj se izgubi blokić u kojeg ga je pisala. Kao što vidite po datumima, do navršenog šestog mjeseca papala sam samo mamino mlijeko koje mi je bilo i više nego mljac, a zatim sam polako prelazila na prave stvari. Sad kad sam već velika za papanje kažem ham-njam i moji dragi roditelji znaju što im je činiti. Ako se prave bedasti prošetam lijepo do svoje stolice i pokažem im da želim sjesti, a za svaki slučaj dohvatim i slinček i stavim si ga oko vrata.

Kao što vidite, moja mama-štreberica hranila me točno prema tablicama dohrane i vrlo polako mi je uvodila nove namirnice, sve lege artis. Nije se dala nagovoriti na čajeke, vodicu i slične gluposti, kao ni na probavne zločine tipa samo malo mrkvice ili voćne kašice, ne bu joj niš bilo prije navršenog šestog mjeseca. Sve namirnice koje se spominju pripremljene su točno onako kako treba za jednu bebu, pa čak i janjetina (aha, niste valjda mislili da mi je dala komad buta s ražnja, to će morati još pričekati). Na žalost, dohrana mi je počela u oba kad nije bilo friškog voća osim onog koje mama zove sumnjive jagode iz Španjolske i tome sličnog, pa smo se morali pouzdati u gotove stvari. Sad papam manje-više sve, najdraži doručak su mi jaja, najdraža cuga, osim vode, i dalje mamino mijeko, a najdraže voće grožđe. Ne moram ni spominjati da moji picajzla-roditelji kupuju sve u eko-bio varijanti.

Osobno mislim da je jako lijepo od mame što je vodila ovaj dnevnik, ali ne sviđa mi se što je ovako indiskretno bilježila aktivnosti mojih crijeva te ih obznanila svekolikoj javnosti. Mama, kako bi tebi bilo kad bi svi znali kad si i koliko kakala?


Dnevnik dohrane

27. 10. jabuka, 125 g, Hipp, u dva navrata

28. 10. jabuka, 125 g, Hipp, u dva navrata

29. 10. jabuka, 125 g, Hipp, u dva navrata

30. 10. mrkvica, 125 g, Hipp, u dva navrata

31. 10. mrkvica, 125 g, Hipp ,u dva navrata (30. i 31. dosta tvrda stolica)

1. 11. kruška, 190 g, Alnatura, u dva navrata

2. 11. kruška, 190 g, Hipp, u dva navrata

3. 11. kruška, 190 g, Hipp, u dva navrata

4. 11. kruška, 190 g, Hipp, u dva navrata (nije kakala)

5. 11. breskva i jabuka, 190 g, Alnatura, u dva navrata (kakala)

6. 11. breskva, skoro 250 g, Hipp, u dva navrata (kakala ok)

7. 11. breskva, oko 200 g, Hipp, u dva navrata

8. 11. breskva, oko 70 g, Hipp, (megadrek)
- špinat s krumpirom, oko 60 g, Hipp

9. 11. breskva i jabuka, 190 g, Alnatura, u dva navrata
- špinat s krumpirom, par žličica za ručak, Hipp

10. 11. banana za ručak i banana za večeru, friška, zgnječena (nije kakala)

11. 11. banana za ručak i banana za večeru, friška, zbnječena (kakala ok, ali zeleno)

12. 11. pola banane za ručak i pola za večeru (kakala ok)

13. 11. jabuka i banana, 190 g, Alnatura, u dva navrata (kakala malo)

14. 11. jabuka i banana, 190 g, Alnatura, u dva navrata (kakala ok)

15. 11. griz od riže, cca 90 ml vode i 5 žlica griza za ručak i isto toliko za večeru (kakala ok)

16. 11. griz od riže, cca 110 ml vode i 6 žlica griza za ručak i isto toliko za večeru

17. 11. griz od riže, cca 100 ml vode i 6 žlica griza za ručak i isto toliko za večeru

18. 11. griz od riže, cca 100 ml vode i 6 žlica griza za ručak i isto toliko za večeru

19. 11. griz od riže, cca 100 ml vode i 6 žlica griza za ručak i isto toliko za večeru (nije kakala)

20. 11. mrkvica, 190 g, Hipp, pola za ručak i pola za večeru (kakala ok)

21. 11. mrkvica, 190 g, Hipp, pola za ručak i pola za večeru

22. 11. mrkvica, 190 g, Hipp, pola za ručak i pola za večeru

23. 11. marelice s jabukom, 190 g, Hipp, pola za ručak i pola za večeru

24. 11. marelice s jabukom, 190 g, Hipp, pola za ručak i pola za večeru

25. 11. marelice s jabukom, 190 g, Hipp, pola za ručak i pola za večeru

26. 11. griz od riže, kukuruza i voća, cca 130 ml vode i 7 žica griza za ručak i isto toliko za večeru (nije kakala)

27. 11. griz od riže, kukuruza i voća, cca 130 ml vode i 7 žica griza za ručak i isto toliko za večeru (kakala ok)

28. 11. griz od riže, kukuruza i voća, cca 130 ml vode i 7 žica griza za ručak i isto toliko za večeru (nije kakala)

29. 11. griz od riže, kukuruza i voća, cca 130 ml vode i 7 žica griza za ručak i isto toliko za večeru (kakala ok)

30. 11. griz od riže, kukuruza i voća, cca 130 ml vode i 7 žica griza za ručak i isto toliko za večeru (megadrek)

1. 12. piletina s rižom, 125 g, Hipp, pola za ručak i pola za večeru, nije baš jela (megadrek)

2. 12. piletina s rižom, 125 g, Hipp, pola za ručak i pola za večeru, pojela, ali nije bila oduševljena (nije kakala)

3. 12. kašica od riže i voća za ručak, 130 ml vode i 7 žlica kašice i piletina s rižom, oko pola staklenke (60-70 g) za večeru (nije kakala)

4. 12. borovnica s jabukom, oko 200 g, Hipp, pola za ručak, pola za večeru (megadrek)

5. 12. borovnica s jabukom, 250 g, Hipp, pola za ručak, pola za večeru (nije kakala)

6. 12. kašica od riže i voća za ručak, 100 ml vode i 5 žlica kašice i borovnica s jabukom, oko 200 g, Hipp, za večeru (kakala dva puta)

7. 12. borovnica s jabukom, oko 70 g, Hipp, za ručak i griz od riže i voća za večeru

8. 12. miješano voće, oko 100 g, Hipp, za ručak i griz od riže i voća za večeru (kakala ok)

9. 12. miješano voće, oko 100 g, Hipp, za ručak i griz od riže i voća za večeru

10. 12. miješano voće, oko 100 g, Hipp, za ručak i griz od riže i voća za večeru

11. 12. miješano voće, oko 100 g, Hipp, za ručak i griz od riže i voća za večeru

12. 12. piletina s rižom, oko 60 g i tikvica s krumpirom, oko 100 g, oboje Hipp, za ručak i griz od riže s voćem za večeru

13. 12. piletina s rižom, oko 60 g i tikvica s krumpirom, oko 100 g, oboje Hipp, za ručak, banana za užinu i griz od riže s voćem za večeru

14. 12. piletina s rižom, oko 60 g i tikvica s krumpirom, oko 100 g, oboje Hipp, za ručak, pola banane za užinu i griz od riže s voćem za večeru (kakala dva puta, relativno malo, tvrdo, tamnozeleno, jako smrdljivo)

15. 12. piletina s rižom, oko 60 g i tikvica s krumpirom, oko 100 g, oboje Hipp, za ručak, pola banane za užinu i griz od riže s voćem za večeru (kakala ok)

16. 12. govedina s rižom, oko 60 g i tikvica s krumpirom, oko 100 g, oboje Hipp, za ručak i riža na mlijeku s trešnjama za večeru (kakala ok)

17. 12. govedina s rižom, oko 60 g i tikvica s krumpirom, oko 100 g, oboje Hipp, za ručak i riža na mlijeku s trešnjama za večeru (kakala malo i jako tvrdo)

18. 12. breskva za doručak, oko 120 g, Hipp za doručak, pokušala dati govedinu s bućom i drugim povrćem za ručak, ali nije htjela, riža na mlijeku s trešnjama za večeru (kakala ok)

19. 12. govedina s rižom, oko 60 g i bućom, oko 100 g, oboje Hipp, za ručak i riža na mlijeku s trešnjama za večeru

20. 12. govedina s rižom, oko 60 g i bućom, oko 100 g, oboje Hipp, za ručak i riža na mlijeku s trešnjama za večeru (nije kakala)

21. 12. purica s rižom, oko 60 g i bućom, oko 100 g, oboje Hipp, za ručak i riža na mijeku s trešnjama za večeru (kakala ok)

ZA BOŽIĆ I NOVU GODINU:
- probala je janjetinu, sve ok
- probala je karfiol, sve ok
- probala je voće sa žitaricama koje sadrže gluten, budila se po noći i nije mogla spavati, ne znamo je li od toga, odustajemo na neko vrijeme (mjesec-dva)
- probala je koricu kruha, sviđa joj se

- od sad ne pišemo cijeli jelovnik, nego samo stvari koje smo nove probali:

11. 1. - probala grožđe s jabukom i rižo, Hipp, 190 g

12. 1. probala teletinu s krumpirom i kukuruzom

14. 1. probala keksić od riže s medom

15. 1. probala paradajz u kombinaciji s piletinom i rižom

23. 1. probala hranu koja nije pasirana, nego u većim komadićima (puricu s mrkvom i rižom)

25. 1. probala hranu s glutenom (špageti bolonjez s puno paradajza)

30. 1. probala bebi-piškote

Dalje nismo pisali, jer je velika cura fino papala i sve je išlo po planu i programu.

Zasad ne voli paradajz ni pod razno, a sve drugo je manje-više ok (kuc-kuc u drvo da se apetit ne pokvari).
- 01:35 - Komentari (4) - Isprintaj - #

26.04.2005., utorak

Danas je veliki dan!



Bok svima! Znam da se rijetko javljam, jer sam vam ja jedna jako zaposlena beba, ali obecajem da cu napisati veliki i dugacki post u kojem cu opisati sve sto mi se dogadjalo u posljednje vrijeme.

Danas se samo javljam da vam velim da mi je rodjendan.

Prvi!
- 13:53 - Komentari (3) - Isprintaj - #

25.02.2005., petak

Nova vijest za moju povijest

Kak ste mi vi? Ja sam dobro, hvala, samo kaj su i mama i tata sebicno zauzeti pisanjem svojih blogova, pa se nitko ne sjeti napisati nista na moj, smrc.

No, umjesto da se zalim, idem vam ispricati sto se sve u medjuvremenu dogodilo.

Dakle, bozicni i novogodisnji dani su zavrsili i doslo je vrijeme da se vratimo kuci. I tako, sjeli smo u auto, ja u svoju sjedalicu, a mama i tata u prave stolice za velike i krenuli. Kao i obicno, par puta smo stali da se odmorimo, da dobijem nove pelene i nekaj za klopu, da mama popije svoju kavu, a tata svoj caj i, sve u svemu, nije se dogodilo nista neobicno osim sto su moji roditelji ostali u cudu kad su me prilikom jednog takvog stajanja, taman kad su se nagnuli nad mojom sjedalicom da me odvezu, vidjeli da se igram s velikom bocom Jane, punom do vrha. Ne znam u cemu je big deal, meni je to igracka kao i svaka druga, ali mama i tata su ostali zadivljeni nad tezinom koju sam ja s lakocom okretala u rukama.

Koji dan kasnije krenuli smo u poslijepodnevnu setnju i zavrsili na kavi i kolacima. Tocno se sjecam, bila je to nedjelja, 16. sijecnja, a pamtim je zbog toga sto se radi o mom velikom danu. Dakle, do tada sam uspijevala nazicati mamu i tatu da me drze dok stojim, jer mi se jako svidjalo promatrati svijet iz okomitog polozaja, a nisam uspijevala sama stajati. A toga dana u slasticarni Bortolotti, u koju cesto idemo na nedjeljnu kavicu, dogodilo se nesto sasvim drugacije. Ponovno sam zicala stajanje, pa su me mama i tata postavili da stojim na klupici izmedju njih, u separeu u kojem smo sjedili. I tako, mama je mislila da me drzi tata, tata je mislio da me drzi mama, a ja sam prvi put u zivotu samostalno stajala! Nije li to velik trenutak? Njemu u cast stavit cu i sliku mjesta na kojem se to dogodilo. Ne moram ni reci da se u mojoj prozdrljivoj familiji svaki veci dogadjaj okrece oko hrane ili je bar s njom povezan.







I tako, dani su tekli kao i obicno. Tata veci dio dana provodi na poslu, a ja s mamom. Kad smo doma, igramo se i puno mazimo, a kad nam to dosadi, idemo u setnju, sto je jedna od mojih omiljenih aktivnosti. Najveci gust mi je izaci u setnju poslijepodne i docekati tatu na pola puta kad se vraca s posla. Onda nastavimo setati u troje, a ponekad sjednemo na veceru ili kavu. Tada me tata obavezno uzme na krilo i ludira se sa mnom. To mi je totalno kul. A kul mi je i kad satima hodamo gradom. Jednom su me cak vodili da gledam disko na ledu. E, to vam je prava ludnica! Jedva cekam da naucim klizati, obecali su da ce me nauciti. Moj tata je navodno pravi profi, a ni mama nije za zanemarit'.

Osim sto se mama i ja igramo i mazimo, ja i dalje radim na razvijanju misica. Znate kak se veli, u zdravom tijelu, zdrav duh. I tako, kad god ugrabim priliku, stojim. Istina, jos uvijek se moram drzati za nesto, ali ne dam se smesti. Lijepo stanem, primim se za ogradicu kreveta i promatram svijet iz jedne sasvim druge perspektive. A da mi se noge ne razviju brze od ruku, izmislila sam ja i vjezbu za njih i opet izazvala pravi mali obiteljski skandal. Naime, kaj. Otpuzala sam do svoje autosjedalice, podigla ju u zrak i vrtila iznad sebe, lezeci na ledjima. Mama i tata nisu mogli vjerovati. Sad to vec redovito radim, pa vjeruju.

Znate kaj, odat cu vam jednu tajnu. Ja sam na najboljem putu da postanem prva beba shoppingholicarka. Obozavam ici u kupovinu, a mama me redovito vodi. U sijecnju su u nasem gradu velike rasprodaje, na kojima sam dobila jako, jako puno prekrasne robice, uglavnom za ljeto. Ja vam jako volim kad me mama lijepo obuce, sva sam si vazna. Mama kaze da sam ja njezina mala sminkerica.

U medjuvremenu nam je palo i jako, jako puno snijega. Jedan dan je padao skroz gusto, puhao je jak vjetar i drvece koje smo gledali s prozora se savijalo tako da sam pomislila da ce kroz prozor upasti u najblizi stan. Mama kaze da se to zove mecava. Moram vam reci da mi se mecava ne svidja, jer zbog nje nismo isli u setnju, pa mi je taj dan bio jako dugacak i jedva sam cekala da zavrsi. Zato je iduci dan sve bilo drugacije. Kad smo izasle van, kolica nisu isla glatko kao obicno, nego nekako neravno. Mama kaze da je to zbog snijega koji je prekrivao asfalt. A osim toga, sve je bilo bijelo, cak i inace sareni auti sparkirani na ulicama. Bas mi je to bijelo bilo cudno. Mama me pokusala malo zainteresirati, cak me vodila i u jedan park, takodjer bijeli, ali ja se nisam dala. Kasnije je rekla tati da ne sljivim snijeg ni pol posto. Pa naravno da ga ne sljivim, kad sam zatvorena u kolicima! Vidjet cete vi kad vas pocnem grudati!

I za kraj, da ne mislite da je to sve, moram vam se pohvaliti da znam plesati, ali sam izbirljiva, pa ne cagam na svaku stvar koju cujem. Najvise mi se svidja Come on, Eileen i skoro sve od Police. A i pjevusim. Imam visoke kriterije, pa ne pjevam na bilo kaj, ali kad mi se neka stvar svidi, svakako to pokazujem.

Mama i tata su jako ponosni.
- 00:16 - Komentari (3) - Isprintaj - #

14.01.2005., petak

Blagdanski zapisi, drugi dio

Evo i nastavka mojih blagdanskih dozivljaja. E, dan-dva nakon Bozica mama se totalno prehladila i najprije ostala bez glasa. Kad joj se vratio glas, hriptala je da je bilo grdo za slusat, a zatim su joj sinusi organizirali seljacku bunu i napravili rsum. To i ne bi bilo bitno za spomenuti, da doticni zdravstveni problemi nisu bili razlogom njezinog boravka u kuci koji je trajao nesto vise od tjedan dana, za vrijeme kojih su me baka i deda setali najmanje jednom dnevno, a u medjuvremenu se jako, jako puno igrali sa mnom. Nije da mi je drago kaj se mama razbolila, ali nemrem ni reci da mi je pretjerano krivo, jer mi se s bakom i dedom bilo super.

I tako je dosla Stara godina. Svi su se nekaj uzmuvali, osim mojih roditelja, koji su na pitanja "di cete slavit" uglavnom ravnodusno odgovarali "kod kuce". Ne samo kaj je mama jos uvijek bolesna, nego je izjavila da joj ne pada na pamet docekati moju prvu novu godinu negdje gdje ja necu biti s njom. Ne znam kako vama, ali meni je to bas lijepo.

Na Staru godinu sam se okupala, najela i zaspala kao i svaku drugu vecer i probudila se cila i odmorna iduci dan i iduce godine. Fora zvuci, kaj ne? Mama i tata vele da se puno pucalo, a cak su isli gledati vatromete s balkona, a ja sam sve to prespavala. Nema veze, bit ce jos vatrometa.

Na samu Novu godinu smo opet svi zajedno rucali, ali ovaj put kod drugih bake i dede. Kad sam vas vec izvijestila o tome kaj sam imala na sebi na Bozic, red je da se pohvalim i sa svojom novogodisnjom toaletom. Dakle, imala sam bijele carapice s isto bijelim srcekima, bijelu majicu, plavo-zelenu kariranu haljinicu bez rukava, isto takve gacice i beige antilip cipelice na vezanje. Glupo je da glumim skromnost i bolje da jasno i glasno kazem da sam bila jako zgodna. Ma, ja sam vam uvijek zgodna, ali za taj rucak sam bila posebno sredjena. Svi su mi davali komplimente.

Mama je za koji dan vec bila skoro pa zdrava, pa smo se poceli druziti s ljudima i setati gradom. Najglavnije od svega je da sam bila kod tete pedijatrice, koja je bila jako zadovoljna mojim mjerama i svim drugim. Dala mi je i pikicu u guzu, ali ja sam velika cura i nisam rekla ni a. Samo male bebe placu kad dobiju pikicu. Zakazala je iduci pregled nakon mog prvog rodjendana.

Kod kuce smo imali par gostiju, par puta smo mi isli u goste, a par puta smo isli u grad i sjedili u kaficima. Bas mi je to fora, iako mi je ljepse setati se po vani. Zapravo, kad bolje razmislim, sve volim, glavno da sam s mamom i tatom.

Pred kraj boravka u Zagrebu je bio jos jedan blagdan koji se zove Sveta tri kralja. On ne bi bio spomena vrijedan, da bas na taj dan meni nije izrastao moj SESTI zubic. Kao sto vidite, napisala sam ga velikim slovima jer sam neopisivo ponosna. Mama veli da nema svaka beba koja je prosla osmi mjesec sest zubica. Dva su mi dolje u sredini i od svih koje imam najbolje se vide, a druga cetiri su mi gore. Jedva cekam da skroz narastu, iako su mi i ovako fora. Skroz sam si glavna. Evo da vam i smajlicem pokazem kako nosom param nebo.

Nasi su praznici trajali nesto vise od dva tjedna, ali meni je i to bilo prekratko i dan povratka kuci se neumoljivo priblizio. I tako, pozdravili smo se s bakom i dedom, sjeli u auto i krenuli. Na cesti je bila grozna guzva, ali smo ipak relativno brzo vozili sve dok nismo dosli do neke dugacke kolone i cudnih malih kucica iza kojih se nastavljala losa i uska cesta pretrpana autima. Mama veli da se to zove Slovenija.

Na srecu, ta Slovenija je jako, jako mala pa smo ju cak i u guzvi dosta brzo prosli. Dalje je put isao super i do veceri smo bili doma. Kad smo stigli, ja sam bila u dobroj formi i odlicno raspolozena, pa su mama i tata odlucili da cemo sjesti na veceru u restac preko puta nase kuce. Tako je i bilo. Oni su se fino napapali, ja sam se igrala svojim mobitelom (aha, imam svoj mobitel: zeleni je, svira i krekece kao zaba) i bilo je jako lijepo. Na kraju smo otisli kuci, ja sam se okupala, najela i zaspala. I tako su zavrsili nasi bozicni i novogodisnji blagdani.
- 22:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

09.01.2005., nedjelja

Blagdani u Babylandu



Nisam vam se dugo javljala, pa cu sad morati nadoknaditi svoje nepisanje. Dakle, za blagdane smo putovali u Zagreb, jer su se mama i tata htjeli odmoriti i druziti s obitelji i frendovima. Stigli smo dan prije Badnjaka i odmah su se baka i deda sjatili oko mene, mazili me i pazili, gugutali i ponasali se u najmanju ruku k'o da su oni bebe, a ne ja. Ajde, nema veze, jer znate kak' se veli da ljudi u godinama postaju sve slicniji maloj djeci. Mama se bacila na pecenje kolaca i torte, a tata joj je pomagao, pa ga je nazvala mali od kuhinje. Napravila je ogromnu tortu od cokolade i ljesnjaka, kiflice s orasima i ljesnjacima, obicne medenjake i medenjake s bademima i muffine za koje je zbog cimeta i narance rekla da su pravi zimski. Ne moram ni reci da sve to kod nas nije predugo izdrzalo. Moj tata jako voli kolace.

Na Badnjak smo isli u grad, kupili smo par stvari koje su nam falile i onda smo otisli na kavicu. Ja sam jos uvijek premala i ne daju mi piti, pa uglavnom samo sjedim u kolicima i igram se, a najcesce uspjesno nazicam da me uzmu u krilo. Ne moram vam ni reci da su tada stvari koje se nalaze na stolu u opasnosti. Ako mama i tata nisu dovoljno brzi, sve to munjevitim i dobro odmjerenim pokretima zavrsi u mojim ustima.

Predvecer sam sjedila ispred telke i gledala djecicu kako pjevaju bozicne pjesme. Ja sam im dirigirala i mogu vam reci da su me sasvim dobro slusali. Pjevali su bas onako kako sam im pokazivala. Ja sam pravi maestro. Mama je za to vrijeme ukrasavala bor. Stavila je na njega puno zlatnih i crvenih kuglica, zvoncica i zvjezdica, a na kraju je upalila i zaruljice. Meni je bor lijep, ali sam shvatila da pika, pa ga bas i ne sljivim previse.

Zatim sam otisla baki na cuvanje, a mama, tata i deda su stavljali zaruljice na bor ispred kuce. Taj mi se bor vise svidja, jer su zaruljice skroz velike, bijele i crvene. Bas nam je lijepi bor. Sav se sjaji i veseli je. Svi susjedi su pitali mamu i tatu gdje su kupili te zaruljice i zajednicki su zakljucili da je nas bor najljepsi u kvartu.

Kad je to bilo gotovo, isla sam na kupanje, papanje i spavanje.

Sutradan je bio Bozic. Mama i tata su mi cestitali i jako me usminkali. E, moram vam ispricati kako sam bila zrihtana. Imala sam na sebi sivo-rozu satensku haljinicu bez rukava, znate onaj kineski kroj s visokim ovratnikom, i balerinke od istog materijala. Stramplice i majica su mi bili rozi. Kad me mama obukla stavila me pred ogledalo i mogu vam reci da mi se svidjelo to sto sam vidjela. Ja sam prava mala sminkerica.

Zatim sam dobila poklone. Joj, koja je fora otvarati poklone, to vam ne mogu ni opisati! Bili su zamotani u crveni papir s likovima iz crtica i jos su k tome imali sjajne crvene masne. Znate li vi kakvo je to veselje, odmatati poklone?! Meni je to bilo super! Dobila sam malog zlatnog andjela koji se stavi na lancic i knjigu o Patkici Lotti. Onda su nam dosli baka i deda, pa su nam i oni cestitali, a zatim su se divili mom svecanom izdanju. Pa smo mi isli kod njih, gdje su nas cekali novi pokloni. Svi su dobili svasta, ali najbitnije je sto sam dobila ja: ogromnog plisanog misa! Kako da vam docaram njegovu velicinu: otprilike je dvostruko veci od mene, pa vi vidite! Dobila sam i jednog andjelka i jos svasta.

Kad je doslo vrijeme rucku svi smo zajedno isli kod drugih bake i dede. Baka nije mogla doc' sebi kad me vidjela u bozicnom izdanju i stalno se divila mojoj haljinici i cipelicama. Jesam vam rekla da sam bila glavna? Naravno da sam i tamo dobila poklone. To mi je bas super. Svaki poklon, bez obzira na to sto se nalazi u omotu, predstavlja mi veliko veselje jer je odmatanje poklona i deranje papira neopisiv gust koji traje i po sat vremena po poklonu.

Kad je pao mrak vratili smo se kuci, palo je kupanje, vecera, pa spavanje. Taj Bozic je bio jedan jako bogat i zivahan dan.

Da mi post ne bude predug, o nastavku blagdana pisat cu drugom prilikom ili, drugim rijecima, to be continued...
- 21:15 - Komentari (1) - Isprintaj - #

15.12.2004., srijeda

Ma, nevjerojatno!

Evo me opet! Javljam se s puno novih vijesti!

13. prosinca, na Sv. Luciju, dobila sam svoj cetvrti zub! Nije li to velika vijest?

Pazite dalje... Odgajam mamu i igram se s njom! E, ne biste vjerovali koliko tim odraslima treba stalne paznje, ma grozno! Uopce mi ne ostane vremena za mene. Osim toga, mama prica nekim cudnim jezikom i jako mi je tesko skuzit kaj zapravo hoce. Ali zato sam otkrila njezinu omiljenu igru: sjedimo zajedno na krevetu, ja si stavim pelenicu preko lica i mama iskreno misli da me nema, pa zaprepastenim ili prestrasenim glasom kaze di je beba? nema bebe! Ja se bojim da se ne rasplace, pa brzo spustim pelenicu i nasmijem joj se. Mama se tada, vidno olaksana, takodjer nasmije i kaze tu je beba! Pa, nemrem vjerovat da uvijek padne na istu foru!

Kaj da vam jos velim... Tu kod nas je jako hladno, pa me mama i tata skroz ubundaju kad se idemo setati. Imam jako lijepi tamnoplavi kaputic s kapuljacom ispod koje mi stave rozu kapu na prugice. Imam i rozi skafander. Malo nosim kaput, a malo skafander. I onda me jos strpaju u vrecu, koja je stavljena u kolica. Ja se u prvi tren bunim, jer mi spreme rukice, pa ne mogu hvatati igracke, ali kad vidim kak' se mama i tata smrzavaju, drago mi je da imam svoju vrecu i sva se ususkam u nju. Samo mi se vide rumeni obrascici.

Pocela sam jesti prave ruckove i vecere. Mmmmmm... Vec sam vam rekla da volim klopu i da sam tu ljubav naslijedila od roditelja, no nije zgorega ponoviti.

I, kad sam vec pocela sa zubicima, da s njima za danas i zavrsim: mama tvrdi da mi je danas izbio moj peti zubic, dvojka gore desno. Tata ga nije uspio vidjeti, a nisam ni ja, jer se nisam uspjela pogledati u ogledalo. A da me svrbi, svrbi. Ako jos nije skroz vani, bit ce skoro.

A sad idem, kasno je. Pa-pa!
- 23:31 - Komentari (3) - Isprintaj - #

12.12.2004., nedjelja

Par novosti iz Babylanda




Kak ste mi vi? Jesam vam falila?

Kod mene je sve puno novosti. Recimo, nedavno mi je dosao u posjetu jedan sticek koji se zove Sveti Nikola. Istina, nismo se sreli, jer on hoda po kucama nocu, kad mi bebe spavamo, ali znam da je dosao po tome sto mi je na prozoru ostavio super poklon: sator u obliku iglua u kojem se vec par dana igram i to mi se jako svidja. Ali, prije nego uopce otvorite usta da kazete da on ne postoji, moram vam reci da sam ga vidjela. Mama i tata su me vodili na bozicni sajam ispred jednog velikog i jako lijepog dvorca, gdje je Sveti Nikola dijelio slatkise. Kao dokaz imam i sliku s njim.

Inace, meni je skroz ok ovako kako je, ali neke promjene se dogadjaju htjela ja ili ne. Recimo, rastu mi zubi. Dva su mi narasla kad sam jos bila skroz mala, imala sam samo cetiri i pol mjeseca, a treci mi je narastao tocno 6. prosinca, nakon sto sam dobila svoj iglu. Mama me zove trozubica. Jos dva me jako muce i nadam se da ce mi narasti sto prije, da ih se rijesim. Do tada se zalim mami i tati, pa me oni tjese.

Vec puno papam, a finu papicu treba i dobro zaliti, je l' tako? Uglavnom, mama i tata su me pokusali nagovoriti da pijem vodu iz one smijesne case s kljunom koja je, medju nama, za malu djecu. Ne znam kako vi, ali ja sam duboko uvrijedjena kad me netko tretira kao balavicu. Mama je to na srecu shvatila na vrijeme, pa me prebacila na pravu casu, istu onakvu kakvu koriste ona i tata. Ok, nije bas ista, jer je moja samo moja i ima na sebi slikicu i dvije rucke, ali sve drugo je isto. I ja sam vam jako brzo naucila piti na to cudo, tako da sad vise ne prolijem nijednu jedinu kap kad pijem!

Jelovnik sam skroz prosirila, tako da sam danas, pazite sad, papala piletinu s rizom, tikvicom i krumpircekom! Ja sam vam prava mala gurmanica i jako volim takve fine stvarcice.

A da ne mislite da samo papam, setam, gledam izloge i idem u shopping, idem vam ja svugdje. Ponovno sam bila u muzeju, ali jednom drugom. Jedna mamina prijateljica je imala prezentaciju svog umjetnickog projekta i knjige, pa smo to isli gledati. Bila sam definitivno najmladja i svi su mi se smijeskali. Bas su fora ti muzeji.

Nedavno sam bila s mamom i tatom u shoppingu i dobila sam puno lijepe obleke, tako da sam si sva zgodna i vazna. Moje omiljene igracke su tatine naocale, koje mu jako volim skinuti s nosa, mamin i tatin mobitel (iskreno receno, tatin mi je malo ljepsi, ali rjedje imam priliku dohvatit ga u ruke), a volim i sjediti mami ili tati na krilu dok nesto rade na kompjutoru i lupati po tastaturi. Tada se na monitoru dogadjaju cudne stvari, a mama i tata slazu vrlo zanimljive face. Osim toga mi se jako svidja stavljati stopala u usta, puzati, iako mi je to malo tlaka, a kad imam pri ruci neku ogradicu, pravu ili improviziranu, primim se za nju, u zelji da stojim. Medjutim, zasad je guza, puna pelena, uvijek pretegnula i jos uvijek nisam uspjela. No, ja sam jedna jako uporna mlada dama, tako da ocekujte da vas uskoro obavijestim o jos jednoj savladanoj vjestini! Vjerojatno najdraze od svega, izuzmemo li klopanje i mazenje u krevetu s mamom i tatom, mi je kad me tata stavi da mu sjedim za vratom. Osim sto sam jako visoka i imam dobar pregled nad situacijom, fora mi je primiti se za njegove usi. Da ne spominjem da je to idealna pozicija za skidanje njegovih naocala koje su mi, kao sto sam vec napisala, omiljena igracka. Uopce ne kuzim zakaj su one tati tak vazne i zakaj mi ih ne da.

Oduzila sam... Pa, da ostavim nesto i za drugi put, puno vas pozdravljam za ovaj put!
- 19:26 - Komentari (2) - Isprintaj - #

29.11.2004., ponedjeljak

Sedam pusa za sedam mjeseci

Najprije cu vam reci da me mozete izljubiti i to ravno sedam puta, jer sam nedavno navrsila sedam mjeseci! U cast svojoj maloj obljetnici okrenut cu se par puta gore-dolje, par puta lijevo-desno i onda jos jednom gore-dolje.

Kaj da vam velim... Kod mene svakog dana ima puno novih stvari, a malo vremena i zato vam obicno dajem kondenzirane informacije, a ni vi mi niste od neke pomoci, jer mi se necete javiti s komentarima, pozdravima i pusama, necete mi napisati kaj vas zanima, kaj bi htjeli citati, a kaj vam je bez veze...

Uglavnom...

Ja sam vam puno putovala. Do sad sam pratila ritam - koliko mjeseci, toliko razlicitih zemalja. Sad kad sam navrsila punih sedam mjeseci odjednom mi fali jedna zemlja, pa apeliram na svoje roditelje da me smjesta povedu na neko novo putovanje.

Bila sam na pravom pravcatom rodjendanskom tulumu. Ne baby-tulumu nekog sitnog bica koje je navrsilo godinu, dvije, ne, ne. Bila sam na rodjendanu jednog striceka koji je navrsio punih trideset i pet godina i imao pravi, a ne djecji tulum. Istina da nisam bila jedina beba tamo, ali bila sam najmladja cura, a neskromno tvrdim i najljepsa.

Ovi moji roditelji su nedavno slavili godisnjicu, pa su tim povodom zavrsili na kavi i kolacima. Onda su slavili mojih sedam mjeseci, pa su opet zavrsili na kavi i kolacima. Uglavnom, obzderavaju se bez ikakve griznje savjesti i jako dobro paze da im se ne istopi ni miligram spekeca. A buduci da i ja jako volim papati, kuzite i sami da nam je hrana jedna od obiteljskih strasti.

I, na kraju, moram se pohvaliti. Danas sam prvi put u zivotu bila u muzeju. Gledala sam izlozbu jednog slikara za kojeg mama i tata kazu da je barokni, kaj god to znacilo, i jako mi se svidjela. Taj stricek je crtao puno debeljuskastih beba, samo kaj im je uglavnom nakalemio krila i jako ozbiljan izraz lica. To mi se jedino nije svidjalo. I nijednoj bebi nije dao zvecku ili tak nekaj. Kol'ko god da razmisljam o tome, ne kuzim zakaj.

I tak, to vam je zasad to. Nadam se da cu vam se uskoro ponovno javiti, a do tada vam saljem veliku pusu! Mah mah!
- 03:51 - Komentari (6) - Isprintaj - #

11.11.2004., četvrtak

Par novosti od prosli put

Ma sta par... gomila novosti.

1. Konacno smo dobili doma internet. Sto ce reci da bi blogovi mogli pasti cesce.
2. Pocela sam sjediti samostalno! Rezultat: dobila sam svoju stolicu tak da mogu konacno sjediti sa starcima dok oni jedu i kupanje u kadi je veci gust.
3. Mama me pocela dohranjivati! Do sad sam probala jabuku, mrkvu (nije nekaj, ali mi je drkec fora naramcasti i tesko se brise sa riti), krusku, spinat (nije ni on nekaj, ali od njega izgledam kao da imam bradu i brkove) i bananu. A pocela sam i piti vodu iz case. Samo sto mi se jos uvijek vise prolije nego sto popijem, ali bar tati nije dosadno jer ima sta cistiti.
4. Ljuta sam na tatu jer misli da sam ja jos uvjijek mala beba koja se ne moze pomicati. Pa sam mu pokazala tak da si je zapamtio.
5. Dobila sam i svoje prve dve knjigice. Jedna s malim plavim kitom, a druga sa svime i svecime. Sarene su i ukusne.

Eto, to vam je to. (Bok, mama! :-))

- 13:43 - Komentari (1) - Isprintaj - #

27.09.2004., ponedjeljak

Jos uvijek nista...

Iako se tata jako trudi, nazalost, jos se nismo spojili na internet. Mislim, tu u novom stanu u drugoj drzavi. A s druge strane, mama je ostala bez prikljucka tu doma i eto - ja i dalje ne mogu iskoristiti mamine brze prsice da napisem nesto i o tome kako ja provodim dane.

U medjuvremenu sam navrsila 5 mjeseci, narasla sam preko 10cm od rodjenja i poduplala svoju tezinu. A mama se iz sazaljenja ne hvali javno sa mojim napretkom jer su druge mame presretne kad njihova "napredna" djeca naprave sa 6 mjeseci nesto sto sam ja vec odavno sa 4.

Ali to nije nis cudno. Imam super mamu i tatu tak da nisam mogla ispasti nikak drugacije nego fenomenalno.

Btw, neki dan sam dobila i 2 zubica!

Eto... stay tuned.
- 14:36 - Komentari (1) - Isprintaj - #

05.08.2004., četvrtak

Samo da znate da sam tu, ziva i zdrava, da rastem i dobro napredujem i da sam se preselila u drugu drzavu iz koje cu se uskoro javiti kad mami dam malo mira (a tata nas spoji na internet).

A do tada mozete citati i moje mame blog.

Eto... dodjite mi ponovno za koji dan.

- 14:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

07.06.2004., ponedjeljak

Nakon sto godina se javljam. Nisam baš ziher da ću moći držati korak s iskusnim blogerima koji ovdje pišu par puta dnevno, ali nije ni bitno, zar ne?

Možda bih se za početak trebala predstaviti. Rođena sam prije točno četrdeset i dva dana nakon devet mjeseci ugodnog ljuljuškanja u svom privatnom bazenu i skoro dva dana poroda, u kojem sam se svim silama borila da ostanem kod mame, ali zli stričeki u bijelim kutama i zle tete u zelenima su bili jači od mene i uspjeli su me iščupati van. To je za mene bila strašna trauma, a da ne govorim o povredi privatnosti, prava na izbor mjesta stanovanja i napadu na moju malu ličnost, što me motiviralo da iste sekunde iz petnih žila i kao znak krajnjeg protesta zaplačem.

Ne da me nitko nije doživljavao, nego su mi prerezali dovod hrane, odnijeli me pod slap hladne vode i, nakon neumjesnih provjera, pipkanja i ispitivanja, stavili me mami u naručje. Tata je prosuzio i da ga mama nije podsjetila ne bi me slikao, tako da bih ja ostala bez fotki svojih prvih trenutaka na ovom svijetu. Mogu vam reći da je mama sasvim zgodna, sad kad ju konačno vidim s vanjske strane. Ni tata nije loš, dapače. No, trenutak blaženstva brzo je prošao. Mene su odveli u sobu s puno beba, koje su skroz bez razloga i sasvim neinteligentno vrištale, a mama je ostala u sobi u kojoj sam se rodila, a iz koje je i tata vrlo brzo dobio cipelu. Kad sam vidjela kaj su mi napravili, i ja sam se pridružila naoko bezrazložnom i nimalo neinteligentnom vrištanju. Kad sam shvatila da nikog nije briga za moj snažni i nadasve iskreni protest, zaspala sam u suzama, u nadi da ću što prije vidjeti svoju maaaaamuuuu...
- 01:43 - Komentari (4) - Isprintaj - #

11.05.2004., utorak

Samo probavam


- 09:43 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>